Nada Radović, penzionisana profesorka srpskog jezika i književnosti iz Dobrote, sa nestrpljenjem i radošću očekuje drugo veče Smotre mode u Kotoru da vidi svoje radove dobrotske čipke uz kreacije crnogorskih dizajnera Borisa Čalića, Milene Đurđić i Tijane Todorović, koje će biti prikazane nakon modnih revija Verice Rakočević, Žan Pol Gotjea i Gatinonija. Njeni originalni radovi - marame, šalovi, kragne, pojasi, kravate, rađeni su uvijek sa drugim motivom, nijedan se ne ponavlja. Ukupno 15 ovih komada biće predstavljeni na tematskoj reviji „Vještina izrade dobrotske čipke”, kao prilog oživljavanju zanata koji se u Boki Kotorskoj njeguje više od pola milenijuma. Ovi odjevni detalji su Nadin poklon njenim dragim i bliskom osobama, koje su ih za ovu priliku sa zadovoljstvom ustupile na korišćenje modnim dizajnerima, bez rezova ili korigovanja, već samo kao modni detalj uz haljine i komplete.
S obzirom da je Nada Radović jedna od rijetkih žena koje se sa velikom ljubavlju i posvećenošću danas bave dobrotskim vezom, ovaj modni spektakl takođe ide u susret zaštite i upis ove vještine na listu ugroženog Svjetskog nasljeđa. Nada se u martu susrela sa ekspertima UNESKO-a u Ministarstvu kulture Crne Gore, nakon čega je dobila i sertifikat za prenošenje ove vještine mladima u vidu kurseva. Bila je prijatno iznenađena kada joj se početkom juna Vesna Mandić, direktorica modne agencije „Fabrika“ obratila sa predlogom da se njeni čipkani komadi nađu na modnim kreacijama, ujedno srećna, najviše zbog mnogih bezimenih vezilja u prošlosti, čiji su radovi preživjeli vjekove.
-Naša čipka, crnogorsko nematerijalno dobro, zaštićeno od Ministarstva za kulturu Crne Gore, biće predstavljena na jubilarnoj Smotri mode. Ljudi su me zaustavljali, čestitali, jer to osjećaju kao dio svog kulturnog identiteta, Kotorani i Kotoranke su oduševljeni, a moje oduševljenje ide uz to. Nisam vjerovala da će čipka biti modni detalj na modnim revijama, ali sam sada presrećna što će moje četiri marame, kragne, ženska kravata, šalovi, dva pojasa, naći svoje mjesto na modelima crnogorskih dizajnera. Čula sam se sa Borisom Čalićem, on je zajedno sa Milenom Đurđić i Tijanom Todorović kreirao modele, a čipkani radovi će samo kao modni detalj biti na tim kreacijama - kaže Nada Radović, koja se izradom dobrotske čipke bavi 53 godine. Za jedan eksponat, rađen na satenu, potrebno joj je od dva do tri, pa i više mjeseci, zavisno od broja motiva i od ivičnog rada, jer je sve rađeno ručno. Početno parče, kaže, uradila je 1964. godine, a njena učiteljica bila je Anđica Đurović, koja je zajedno sa svojom sestrom Pinom Latković izvezla zavjetni oltarnik Bl. Gracije. Taj oltarnik je, kaže Radović, 1976. godine bio na izložbi u Parizu gdje je zauzeo visoko mjesto u ocjenjivanju žirija, isto kao i „cacara“- ženska noćna kapa na međunarodnoj izložbi u Beču 1910. godine. Etnološkinja Pomorskog muzeja Mileva Pejaković Vujošević je predstavljala ovo „početno parče“ u sklopu gostujućih izložbi u Atini, Zagrebu, gdje je privuklo pažnju javnosti. Onda su uslijedile Nadinih „pet priča“ u dobrotskoj čipki, od kojih je prvu posvetila bezimenim dobrotskim veziljama, a čine ga motivi kotorskih svetinja i hramova. Drugu priču čine radovi sa motivima spomenika kulture sa trgova Starog grada Kotora, treću čine radovi prema nacrtima slikara i vajara, a u četvrtoj su obuhvaćeni simboli svijeta. Radovi sa motivima Kapele i Mauzoleja na Lovćenu posvećeni su 200. godišnjici rođenja Njegoša i čine petu priču. Nada s ponosom ističe svoje učešće na 19. Međunarodnom festivalu čipke u Lepoglavi 2015. godine, gdje je dobrotska čipka prvi put bila predstavljena kao crnogorsko kulturno nasljeđe u društvu sa čipkom Italije, Mađarske, Austrije, Njemačke, Francuske, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine. U svojoj kolekciji ona čuva cacaru, žensku kapu od čipke staru 400 godina, dar Milane Kamenarović, iz porodice Sabljić, koju je nosila njena pretkinja. Od Smilje Bjeladinović-Biskupović dobila je i dječiju „cacaru“ iz 19. vijeka i obje će, kaže, pokloniti Muzeju na Cetinju. Dobrotski vez se radi „bijelim na bijelo“, ili samo bijelim koncem ili kao aplikacija bijele mustre na bijelo platno. Motivi se mogu ponavljati na tavaji (stoljnjaku), miljeu, ali sa tog miljea se nijedna mustra ne može prenijeti na drugo milje. Po broju različitih motiva na jednom radu, procjenjuje se koliko je on vrijedan. To je jedno od pravila izrade dobrotske čipke, žbog čega je ona unikatna, rijetka i veoma cijenjena.
M.D.Popović


Žene udruženim snagama obnavljaju vještinu

-Zahvaljujući etnološkinji Danijeli Đukić iz Muzeja grada Perasta, te Milici Nikolić i muzikološkinji Dobrili Popović iz Ministarstva kulture Crne Gore, koje su promovisale čipku, u toku je procedura za upis dobrotske čipke na Svjetsku listu ugroženog nasljeđa čovječanstva. To je stiglo do vrata UNESKO-a i zbog toga se posebno radujem. Oko 50 godina sam bila jedina koja je radila ovu čipku, a onda se pojavila Mila Moškov, još jedna meni draga gospođa, sa kojom bih rado udružila snage i zajednički krenula u revitalizaciju ove vještine - kazala je Nada u razgovoru za „Dan”.